Izlečite uspešno Urinarnu inkontinenciju,
Hronični prostatitis, Seksualnu disfunkciju
Inkontinencija je zdravstveni problem koji nastaje usled slabljenja mišića i vezivnog tkiva karličnog dna, a karakteriše ga nevoljno oticanje urina. Poremećaji mokrenja značajno smanjuju kvalitet života žena i važan su zdravstveni problem koji ima uticaj i na fizičko i na psihičko zdravlje žena.
Većina žena se s ovim problemom prvi put sreće po ulasku u petu deceniju života, a tegobe s godinama postaju sve izraženije. Inkontinencija je izlečiva, ako se dijagnoza postavi na vreme, u početnoj fazi. Dijagnoza se postavlja detaljnim razgovorom sa pacijentkinjom, kliničkim pregledom uz određene funkcionalne pretrage.
Do slabljenja mišića i vezivnih struktura koje uzrokuje inkontinenciju može doći i tokom trudnoće, nakon teškog porođaja.
Uvećana prostata kod muškaraca je najčešći uzrok inkontinencije nakon 40-te godine života.

Tipovi urinarne inkontinencije:
- Urgentna inkontinencija predstavlja nemogućnost zadržavanja urina kada je potreba za mokrenjem neodložna. Ukoliko žena ne stigne ne vreme do toaleta, dolazi do nevoljnog ispuštanja manje količine urina
- Stres inkontinencija je nevoljno ispuštanje mokraće koje nastaje u slučaju povećanog pritiska u stomaku, prilikom kijanja, kašljanja, hodanja, trčanja, podizanja tereta. U početku je količina ispuštenog urina mala, ali ako se ne leči, vremenom se količina nevojno isuštene mokraće povećava
- Mešovita inkontinencija predstavlja veoma čest i složen problem za dijagnostikovanje i lečenje. To su udružena oba prethodna tipa inkontinencije
Metode lečenja urinarne inkontinencije:
Lečenje urinarne inkontinencije može biti hirurško i konzervativno. Terapija najnovinijim Salus-Talent aparatom u poliklinici “Naissa” omogućava najsavremenije nehiruško uspešno lečenje urinarne inkontinencije i omogućava kvalitetniji život pacijentima.
Lečenje urinarne inkontinencije se uvek počinje konzervativnim metodama: elektrostimulacijom i Kegelovim vežbama. U nekim slučajevima potrebni su i specifični lekovi, tzv. antiholinergici. Ukoliko je poboljšanje blago ili neznatno, pristupa se operativnom lečenju.
INOVATIVNA TERAPIJA
Faktori rizika koji dovode do nevoljnog oticanja mokraće:
- gojaznost, stres i težak fizički rad
- spad (spuštanje) genitalnih organa kod žena
- šećerna bolest
- česte upale mokraćnih kanala i bešike
- oštećenja i povrede kičmenog stuba
- nervne bolesti (multipla skleroza, šlog)
- nakon operacija materice i drugih operacija u maloj karlici
- urođena slabost mišića i omotača karličnog dna
- zloupotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci
- nedovoljno kretanje